Računovodstvene politike, procjene i pogreške

Uprava društva ____________ d.o.o. usvojila je računovodstvene politike za društvo, sa primjenom od __________. godine, te na temelju usvajanja donosi se

ODLUKA

O PRIHVAĆANJU RAČUNOVODSTVENIH POLITIKA

Cilj i obveza donošenja računovodstvenih politika, sukladno Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, je namjera poboljšanja važnosti i usporedivosti financijskih izvještaja društva, kao i usporedivost tih financijskih izvještaja kroz razdoblja i u odnosu na financijske izvještaje drugih poduzetnika. Obveza donošenja je u skladu sa HFSI 3, a on se temelji na MRS 1, MRS 2, MRS 8, MRS 18 i IV. Direktivom Europske unije.

Ovom Odlukom, društvo će primjenjivati računovodstvene politike sukladno Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja kako slijedi:

Financijski izvještaji

Financijski izvještaji društva će fer i istinito prezentirati financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove. Fer prezentacija je vjerno predočavanje učinaka transakcija i drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima priznavanja imovine, obveza, kapitala, prihoda i rashoda.

Financijski izvještaji, koje će društvo, s obzirom na veličinu, sastavljati su: bilanca, račun dobiti i gubitka i  bilješke uz financijske izvještaje.

Bilanca je sustavni pregled imovine, obveza i kapitala na određeni datum, račun dobiti i gubitka prikazuje prihode i rashode te dobit ili gubitak ostvaren u određenom obračunskom razdoblju, a bilješke uz financijske izvještaje sadrže dodatne i dopunske informacije koje nisu prezentirane u bilanci ili računu dobiti i gubitka.

Nematerijalna imovina

 To je nemonetarna imovina bez fizičkih obilježja koja se može identificirati. Nematerijalna imovina obuhvaća sljedeće vrste imovine: izdaci za razvoj, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci, software, dozvola za ribarenje, franšize i ostala prava, goodwill, predujmovi za nematerijalnu imovinu i ostalu nematerijalnu imovinu.

Nematerijalnu imovinu će se priznati samo ako:

    (a) je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi koje se mogu pripisati imovini pritjecati društvu, a

    (b) trošak nabave te imovine se može pouzdano izmjeriti.

Nematerijalnu imovinu će se, na početku, procijeniti po trošku nabave. Trošak nabave dugotrajne nematerijalne imovine prilikom kupnje obuhvaća: kupovna cijena nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata, carine, porezi koji se ne vraćaju, te izdaci koji se izravno mogu pripisati pripremi ove imovine za namjeravanu upotrebu.

Izdatak za nematerijalnu stavku će se priznati kao rashod kada nastane, osim ako:

     (a) predstavlja dio troška nabave nematerijalne imovine koje udovoljava kriteriju priznavanja, ili

    (b) je stavka stečena u poslovnom spajanju i ne može se priznati kao nematerijalna imovina. U ovom slučaju izdatak (uključen u trošak stjecanja) treba biti priznat kao dio goodwilla na datum stjecanja.

Nematerijalna imovina se nakon početnog priznavanja mjeri po njezinu trošku nabave umanjenom za ispravak vrijednosti i za akumulirani gubitak od umanjenja.

Računovodstvo nematerijalne imovine se temelji na njenom korisnom vijeku trajanja. Nematerijalna imovina s ograničenim vijekom trajanja se amortizira, a nematerijalna imovina s neodređenim vijekom uporabe ne. Vijek uporabe nematerijalne imovine koji proizlazi iz ugovornih ili drugih zakonskih prava ne može biti duži od razdoblja važenja ugovornih ili drugih zakonskih prava, ali može biti kraći ovisno o razdoblju tijekom kojeg se očekuje da će koristiti imovinu. Ako su ugovorna ili druga zakonska prava prenijeta na ograničeni rok koji se može obnoviti, vijek uporabe nematerijalne imovine mora uključiti obnovljeni period jedino ako postoji dokaz koji podupire obnavljanje od strane poduzetnika bez značajnijih troškova.

Nematerijalna imovina s ograničenim korisnim vijekom trajanja se amortizira. Amortizacijski iznos neke nematerijalne imovine s ograničenim korisnim vijekom trajanja treba se sustavno rasporediti tijekom procijenjenog vijeka uporabe. Amortizacija treba započeti kada je imovina raspoloživo za upotrebu, tj. kada su lokacija i uvjeti potrebni za funkcioniranje te imovine u skladu s namjerama uprave. Amortizacija će prestati prije trenutka klasificiranja imovine u imovinu koja se drži za prodaju (ili uključivanja imovine u imovinu koja je prodana ili rashodovana). Koristit će se proporcionalna (linearna) metoda. Trošak amortizacije za svako razdoblje će biti priznat u računu dobiti i gubitka

Procjena ostatka vrijednosti imovine se temelji na iznosu koji bi se dobio od prodaje koristeći cijenu koja prevladava na datum procijene za prodaju slične imovine na kraju procijenjenog vijeka uporabe imovine i koje djeluje prema sličnim uvjetima u kojima će se imovina koristiti. Ostatak vrijednosti se provjerava najmanje na kraju svake financijske godine. Promjene u ostatku vrijednosti imovine se obraču­navaju kao promjena računovodstvene procjene.

Amortizacijsko razdoblje i metoda amortizacije nematerijalne imovine s ograničenim korisnim vijekom trajanja trebaju se provjeravati najmanje na kraju svake financijske godine. Ako se očekivani vijek uporabe imovine razlikuje od prijašnjih procjena, razdoblje amortizacije će se u skladu s tim promijeniti. Ako je bilo promjena ekonomskih koristi imovine, metoda amortizacije se mora promijeniti. Ovakve promjene će biti prikazane kao promjene računovodstvene procjene.

Nematerijalna imovina s neodređenim vijekom uporabe ne amortizira se.

Nematerijalna imovina se prestaje priznavati:

    (a) prilikom otuđenja, ili

    (b) kada se ne očekuju buduće ekonomske koristi od uporabe ili otuđenja.

Otuđenje nematerijalne imovine može nastati na različite načine (npr. prodajom, financijskim najmom, ili donacijom).

Amortizacija nematerijalne imovine s ograničenim korisnim vijekom trajanja ne prestaje u trenutku kada se imovina povuče iz uporabe, osim ako imovina nije do kraja amortizirana ili klasificirana u imovinu koja se drži za prodaju.

Za svaku vrstu nematerijalne imovine, interno dobivenu imovinu i drugu nematerijalnu imovinu, objaviti će se sljedeće:

    (a) bilo da je korisni vijek uporabe ograničen ili neodređen i, ako je ograničen, korisne vjekove uporabe ili korištene stope amortizacije,

    (b) korištene metode amortizacije za nematerijalnu imovinu s ograničenim vijekom trajanja (uporabe),

    (c) bruto knjigovodstvenu vrijednost i ako postoji akumulirani ispravak vrijednosti (zbrojen s akumuliranim vrijednosnim usklađenjima) na početku i na kraju razdoblja,

    (d) stavke računa dobiti i gubitka u kojima je uključena amortizacija nematerijalne imovine

    (e) usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti na početku i na kraju razdoblja.

    (f) iznos gubitaka od umanjenja imovine koji su priznati u računu dobiti i gubitka,

    (g) iznos ukidanja gubitaka od umanjenja imovine koji su priznati u računu dobiti i gubitka.

Dugotrajna materijalna imovina

            To je imovina:

    (a) koju društvo posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe, i

    (b) koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja

    (c) ona imovina koja je namijenjena za korištenje na neprekidnoj osnovi u svrhu aktivnosti društva.

Dugotrajna materijalna imovina obuhvaća sljedeće vrste imovine: zemljište, građevinske objekte, postrojenja i opremu, alate, pogonski inventar, namještaj i transportna sredstva, dugotrajnu biološku imovinu, predujmove za dugotrajnu materijalnu imovinu i ostala dugotrajna materijalna imovina.

Trošak nabave je iznos novca ili novčanih ekvivalenata ili, fer vrijednost druge naknade za nabavu imovine u vrijeme njena stjecanja ili izgradnje, ili gdje je to moguće, iznos koji se može pripisati toj imovini kod početnog priznavanja.

Fer vrijednostje iznos za koji se neka imovina može razmijeniti ili obveza podmiriti između informiranih nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju.

Ostatak vrijednosti imovine je procijenjeni iznos koji bi društvo dobilo sada otuđenjem imovine po odbitku procijenjenih troškova otuđenja, kao da se imovina već koristi i uvjete u stanju očekivanom na kraju vijeka uporabe.

Trošak nabave nekog predmeta dugotrajne materijalne imovine treba priznati kao imovinu ako:

    (a) je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s imovinom pritjecati društvu, i

    (b) se trošak imovine može pouzdano izmjeriti.

Dugotrajna materijalna imovina početno se mjeri po trošku nabave koji uključuje:

    (a) kupovnu cijenu, uključujući uvozne pristojbe i nepovratne poreze nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata,

    (b) sve troškove koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u radno stanje za namjeravanu upotrebu,

    (c) početno procijenjene troškove demontaže, uklanjanja imovine i obnavljanja mjesta na kojem je imovina smještena, za koje obveza za poduzetnika nastaje kada je imovina nabavljena ili kao posljedica korištenja imovine tijekom razdoblja za namjene različite od proizvodnje zaliha tijekom razdoblja.

Jedna ili više nekretnina, postrojenja i opreme može se nabaviti zamjenom ili djelomičnom zamjenom za nenovčanu imovinu ili u kombinaciji zamjena za novčanu i nenovčanu imovinu. Trošak tako nabavljenih nekretnina, postrojenja i opreme mjeri se po fer vrijednosti. Ako se primljena imovina ne može mjeriti po fer vrijednosti, trošak te imovine se mjeri po knjigovodstvenom iznosu dane imovine.

Nakon početnog priznavanja imovine, društvo će pojedinu dugotrajnu materijalnu imovinu iskazati po njezinu trošku umanjenom za ispravak vrijednosti i akumulirane gubitke od umanjenja (metoda troška).

Svaki dio pojedine dugotrajne materijalne imovine koji je značajan u odnosu na ukupne troškove pojedine dugotrajne materijalne imovine treba amortizirati zasebno.

 Iznos amortizacije za svako razdoblje treba priznati kao rashod, osim u slučaju ako je taj iznos amortizacije uključen u knjigovodstveni iznos druge imovine. Amortizirajući iznos pojedine imovine treba rasporediti sustavno tijekom njegovog vijeka upotrebe.

Ostatak vrijednosti i vijek upotrebe imovine će se preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine te ako se očekivanja razlikuju od prethodnih procjena, promjene se priznaju kao promjene u računovodstvenim procjenama, a u skladu s HSFI-om 3 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške.

Amortizacija imovine započinje kad je imovina spremna za upotrebu, tj. kad se nalazi na lokaciji i u uvjetima potrebnim za korištenje koje je namijenila uprava. Amortizacija imovine prestaje prije datuma kad je imovina razvrstana kao imovina koja se drži za prodaju (ili je svrstana u skupinu raspoloživa za trgovanje koja je klasificirana kao ona koja se drži za prodaju u skladu s uvjetima koji se odnose na tu imovinu) i datuma prestanka priznavanja kao imovine ovisno o tome koji je raniji. Prema tome, amortizacija ne prestaje kad se imovina prestaje koristiti i povlači iz upotrebe osim u slučaju ako je ta imovina u potpunosti amortizirana.

Koristit će se linearna metoda amortizacije koja rezultira jednakim iznosom amortizacije tijekom vijeka uporabe ako nije promijenjen ostatak vrijednosti. Metoda amortizacije primjenjivat će se dosljedno, osim ako ne dođe do promjene okvira trošenja budućih ekonomskih koristi imovine.

Knjigovodstveni iznos pojedine dugotrajne materijalne imovine će se prestati priznavati:

    (a) u trenutku otuđivanja, ili

    (b) kada se buduće ekonomske koristi ne očekuju od njegove upotrebe ili otuđenja.

Kratkotrajna imovina

Kratkotrajna imovina je imovina koja ispunjava sljedeće uvjete:

• očekuje se da će se realizirati ili se drže za prodaju ili potrošnju u redovnom tijeku poslovanja,

• primarno se drži za trgovanje,

• očekuje se da će se realizirati unutar dvanaest mjeseci od datuma bilance,

• novac ili novčani ekvivalent, osim ako mu je ograničena mogućnost razmjene ili uporabe za podmirivanje obveza za razdoblje od najmanje dvanaest mjeseci od datuma bilance.

Stoga, sva druga imovina je dugoročna.

Financijska imovina

Financijska imovina obuhvaća sljedeće vrste imovine:

    a) udjeli i dionice kod povezanih poduzetnika

    b) zajmovi povezanim poduzetnicima

    c) sudjelujući interesi

    d) ulaganja u vrijednosne papire

    e) dani krediti i depoziti

    f) ostala financijska imovina.

Navedena financijska imovina klasificira se u četiri skupine:

1. financijska imovina čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti i gubitka

2. ulaganja koja se drže do dospijeća

3. zajmovi i potraživanja

4. financijska imovina raspoloživa za prodaju.

Društvo priznaje financijsku imovinu u svojoj bilanci u trenutku kada postane jedna od ugovornih strana na koju se primjenjuju ugovorni uvjeti instrumenta. Redovna kupnja financijske imovine priznaje se temeljem računovodstva na datum trgovanja ili računovodstva na datum namire. Datum trgovanja je datum na koji se je društvo obvezalo na kupnju ili prodaju određene imovine. Datum namire je datum na koji je imovina isporučena društvu ili na koji je društvo imovinu isporučilo.

Financijska imovina se početno mjeri po fer vrijednosti (trošku stjecanja) uvećano za transakcijske troškove, osim imovine čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti i gubitka. Pri početnom mjerenju ove imovine ne uključuju se transakcijski troškovi već oni terete rashode razdoblja.

Transakcijski troškovi su troškovi koji se izravno pripisuju kupnji, izdavanju ili prodaji financijske imovine.

Na kraju svakog izvještajnog razdoblja društvo će za svaku pojedinačnu financijsku imovinu mjerenu po trošku stjecanja ili amortiziranom trošku procijeniti umanjenje vrijednosti. Ako postoji objektivni dokaz o umanjenju vrijednosti, gubitak od umanjenja vrijednosti će se priznati kao rashod u računu dobiti i gubitka.

Dokazi o umanjenju vrijednosti financijske imovine (pojedinačno ili grupno) su primjerice sljedeće okolnosti:

    a) nepoštivanje ugovora u smislu kašnjenja s otplatom duga ili plaćanjem kamata,

    b) vjerojatno pokretanje stečaja ili započinjanje financijske reorganizacije,

    c) nestanak aktivnog tržišta za financijsku imovinu zbog financijskih poteškoća izdavatelja,

    d) značajne financijske poteškoće izdavatelja ili dužnika

    e) značajne promjene s negativnim učinkom koje su nastale u tehnološkom, ekonomskom ili pravnom okruženju u kojem posluje izdavatelj financijskog instrumenta.

Društvo će prestati priznavati financijsku imovinu ako:

    (a) ugovorna prava na primitak novca od financijske imovine isteknu ili su ispunjena, ili

    (b) društvo prenese drugoj osobi sve značajne rizike i koristi od financijske imovine ili

    (c) društvo unatoč zadržavanju nekih značajnih rizika i koristi vezanih uz financijsku imovinu, prenese kontrolu nad tom imovinom drugoj osobi na način da ta druga osoba temeljem vlastite odluke tu imovinu u cijelosti može prodati nepovezanoj osobi bez ikakvih ograničenja.

            Potraživanja

Potraživanjasu, na temelju obvezno-pravnih i drugih osnova, zasnovana prava potraživati od dužnika plaćanje duga, isporuku usluga ili pružanje usluga.

Potraživanja su nederivativna financijska imovina s fiksnim ili utvrdivim plaćanjima koja ne kotiraju na aktivnom tržištu, osim one:

a. koju društvo namjerava prodati odmah ili u bliskoj budućnosti, koja će biti svrstana u imovinu namijenjenu trgovanju, i one koju je društvo kod početnog priznavanja predodredio za iskazivanje po fer vrijednost kroz dobit ili gubitak,

b. koju društvo kod početnog priznavanja predodredio kao raspoloživu za prodaju, ili

c. kod koje imatelj možda neće nadoknaditi gotovo svo svoje početno ulaganje, iz razloga koji nije pogoršanje kvalitete kredita, i koja se treba svrstati u raspoloživu za prodaju.

Udjel stečen u grupi imovine koja nije potraživanje (na primjer, udjel u zajedničkom investicijskom ili sličnom fondu) ne predstavlja potraživanje.

Potraživanja mogu nastati kao rezultat različitih aktivnosti društva, kao na primjer:

    a. Pružanjem usluga,

    b. Iznajmljivanjem imovine,

    c. Prodajom dugotrajne imovine.

Društvo će priznati potraživanja u svojoj bilanci samo i isključivo kada društvo postaje jedna od ugovornih strana na koju se primjenjuju ugovorni uvjeti.

Potraživanja se početno mjere po fer vrijednosti. Ako se naplata potraživanja odgađa za dulje vremensko razdoblje (dulje od 1 godine), a nisu ugovorene kamate, ili su ugovorene po stopi koja je niža od tržišne, potraživanje će se priznati u iznosu koji predstavlja sadašnju vrijednost budućih novčanih tokova diskontiranih primjenom tržišne kamatne stope.

Rashod se priznaje u računu dobiti i gubitka ako su se potraživanja prestala priznavati zbog nenadoknadivosti ili je njihova vrijednost umanjena.

Na svaki datum bilance društvo će procijeniti postoji li objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti pojedinog potraživanja.

Ako postoji objektivni dokaz o umanjenju vrijednosti potraživanja iznos gubitka mjeri se kao razlika između knjigovodstvene vrijednosti i procijenjenih budućih novčanih tokova. Knjigovodstvena vrijednost potraživanja će se umanjiti direktno ili upotrebom odvojenog konta ispravka vrijednosti. Iznos gubitka se priznaje u računu dobiti i gubitka.

Kada se radi o potraživanjima koja su prethodno priznata kao prihod, a naknadno dolazi do umanjenja vrijednosti, umanjenje se priznaje kao rashod, a ne ispravlja se izvorno

Ako se, u sljedećem razdoblju, iznos gubitka od umanjenja vrijednosti smanji i smanjenje se može objektivno povezati s događajem koji je nastao nakon priznavanja umanjenja vrijednosti, prethodno priznat gubitak od umanjenja vrijednosti ispravlja se direktno ili upotrebom konta ispravka vrijednosti. Ukidanje ispravka vrijednosti potraživanja ne može biti veće od prethodno priznatog rashoda. Iznos koji je ispravljen priznaje se u računu dobiti i gubitka.

Društvo će prestati priznavati potraživanja u bilanci kad:

    a. kada prestane zadovoljavati kriterije da se potraživanja  priznaju kao imovina kad ona udovoljavaju definiciji imovine, ili ako društvo nije jedna od ugovornih strana na koju se primjenjuju ugovorni uvjeti.

    b. je potraživanje naplaćeno,

    c. su potraživanja prodana,

    d. su potraživanja otpisana,

    e. je nastupila zastara, ili

    f. su potraživanja na drugi način otuđena.

U bilanci će društvo potraživanja zasebno iskazati kao:

    a. dugotrajnu, i

    b. kratkotrajnu imovinu.

Potraživanja treba posebno iskazati za svaku stavku:

    a. Potraživanja od redovitih kupaca,

    b. Potraživanja od povezanih društava,

    c. Potraživanja od društava u kojima postoje sudjelujući interesi, i

    d. Ostala potraživanja.

Pored toga, društvo će u bilješkama objaviti zasebno bruto iznos potraživanja na početku i na kraju razdoblja, kao i ispravak vrijednosti potraživanja i priznato umanjenje vrijednosti i razloge umanjenja vrijednosti.

            Obveze

Obveza je sadašnja obveza društva, proizašla iz prošlih događanja i za čije se podmirenje očekuje odljev resursa.

Obveze se klasificiraju kao kratkoročne i dugoročne.

Kratkoročna obveza je sadašnja obveza koja ispunjava bilo koji od sljedeća četiri kriterija:

– Očekuje se da će se podmiriti u redovnom tijeku poslovnog ciklusa,

– Dospijeva za podmirenje u roku unutar dvanaest mjeseci poslije datuma bilance,

– Primarno se drži radi trgovanja,

– Poduzetnik nema bezuvjetno pravo odgađati podmirenje obveze za najmanje dvanaest mjeseci poslije datuma bilance.

Sve ostale klasificiraju se kao dugoročne obveze.

Obveze obuhvaćaju:

– Obveze prema dobavljačima

– Obveze prema zaposlenima

– Obveze za predujmove

– Tekuće porezne obveze

– Obveze u svezi financijskog najma

– Obveze u svezi zajednički kontrolirane djelatnosti

– Obveze u svezi zajedničke kontrolirane imovine

– Financijske obveze (obveze za kredite, zajmove i dužničke vrijednosne papire)

– Rezerviranja

– Nepredviđena obveza

– Ostale obveze.

Obveza se priznaje kada je vjerojatno da će zbog podmirenja sadašnje obveze, doći do odljeva resursa iz društva i kada se iznos kojim će se ona podmiriti može pouzdano izmjeriti.

Tekući porez za tekuće i prethodno razdoblje priznaje se kao obveza, u visini kojoj nije plaćen.

 Na početku razdoblja najma financijski najam priznaje se kod najmoprimca kao imovina i obveze po fer vrijednosti iznajmljene nekretnine odnosno, ako je niže po sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najma.

Rezerviranje će se priznati ukoliko:

– društvo bude  imalo sadašnju obvezu (pravna ili izvedena) kao rezultat prošlog događanja,

– je vjerojatno da će podmirivanje obveze zahtijevati odljev resursa i

– se iznos obveze može pouzdano procijeniti.

Nepredviđena obveza ne priznaje se nego se samo objavljuje u bilješkama.

Tekuće porezne obveze za tekuća i ranija razdoblja treba mjeriti iznosom za koji se očekuje da će se platiti ili povratiti od porezne vlasti, primjenjujući porezne stope i porezne zakone koji su na snazi na datum bilance.

Iznos priznat kao rezerviranje treba biti najbolja procjena izdataka potrebnih za podmirivanje sadašnje obveze na datum bilance.

Nakon početnog priznanja društvo treba mjeriti financijske obveze po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope osim:

– financijskih obveza po fer vrijednosti čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti i gubitka. Takve se obveze, mjere po fer vrijednosti,

– financijske obveze koje nastaju ako prijenos financijske imovine ne udovoljava zahtjevima prestanka priznavanja ili se računovodstveno tretira primjenom pristupa nastavka kontinuiranog sudjelovanja u imovini.

Ostale obveze naknadno se mjere po fer vrijednosti.

 Obveza se prestaje priznavati ako je ona nestala tj. ako je ona podmirena, istekla ili ako se vjerovnik odrekao svojih prava ili ih je izgubio.

Društvo će u bilješkama objaviti sve značajne vrste (nepredviđenih) obveza koje ne udovoljavaju kriterijima za priznavanje u bilanci.

            Novac i novčani ekvivalenti

Novac obuhvaća novac u blagajni i depozite po viđenju.

Novčani ekvivalenti su kratkotrajna visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo u roku ne dužem od tri mjeseca konvertirati u poznate iznose novca i podložna su beznačajnom riziku promjene vrijednosti.

            Vremenska razgraničenja

Vremenska razgraničenja  su stavke:

    a. potraživanja ili obveza za koje u obračunskom razdoblju nisu zadovoljeni kriteriji priznavanja prihoda, odnosno rashoda već se ispunjenje ovih kriterija očekuje u budućim razdobljima, ili

    b. prihoda ili rashoda priznatih u obračunskom razdoblju temeljem načela nastanka događaja, a za koje se u istom obračunskom razdoblju nisu zadovoljili kriteriji priznavanja potraživanja ili obveza već se ispunjenje ovih kriterija očekuje u budućim razdobljima.

Vremenske razlike uključuju:

    a. aktivna vremenska razgraničenja:

        i. unaprijed plaćeni troškovi, i

        ii. nedospjela naplata prihoda,

    b. pasivna vremenska razgraničenja:

        i. odgođeno plaćanje troškova, i

        ii. prihod budućeg razdoblja.

Unaprijed plaćeni troškovi priznaju se kao imovina kada se odnose na iznose plaćene u tekućem razdoblju, a koji se odnose na buduća razdoblja (npr. plaćena premija osiguranja).

Nedospjela naplata prihoda priznaje se kao imovina kada se odnose na prihode koji se odnose na tekuće razdoblje, ali još nisu zadovoljeni kriteriji priznavanja kao potraživanja (npr. nije izdan račun).

Odgođeno plaćanje troškova priznaje se kao obveza kada se odnosi na troškove nastale u tekućem razdoblju, a za koje nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje kao obveza (npr. troškovi za koje do kraja razdoblja nije primljen račun).

Prihod budućeg razdoblja priznaje se kada nisu zadovoljeni uvjeti za njihovo priznavanje u računu dobiti i gubitka tekućeg razdoblja.

Odgođenu poreznu imovinu treba priznati za prenesene neiskorištene porezne gubitke, neiskorištene porezne olakšice i sve odbitne privremene razlike u visini za koju je vjerojatno da će oporeziva dobit biti raspoloživa i za koju se preneseni porezni gubitak, neiskorištene porezne olakšice i odbitne privremene razlike mogu iskoristiti, osim ako odgođena porezna imovina nastaje početnim priznavanjem imovine ili obveze u transakciji koja:

    a. nije poslovno spajanje; i

    b. u vrijeme transakcije ne utječe na računovodstvenu dobit niti na oporezivu dobit (porezni gubitak).

Za odbitne privremene razlike koje proizlaze iz ulaganja u ovisne poduzetnike, podružnice, pridružene poduzetnike i zajedničke pothvate odgođenu poreznu imovinu treba priznati samo i isključivo u razmjeru u kojem je vjerojatno da će:

    a. privremene razlike biti ukinute u predvidivoj budućnosti; i

    b. oporeziva dobit za koju privremena razlika može biti upotrijebljena biti raspoloživa.

Odgođenu poreznu obvezu treba priznati za sve oporezive privremene razlike, osim ako odgođena porezna obveza proizlazi iz:

    a. početnog priznavanja goodwilla; ili

    b. goodwilla za koji vrijednosno usklađenje ili amortizacija nije priznata za porezne svrhe, ili

    c. početnog priznavanja imovine ili obveze u transakciji koja:

        i. nije poslovno spajanje; i

        ii. u vrijeme transakcije ne utječe na računovodstvenu dobit niti na oporezivu dobit (porezni gubitak).

Za oporezive privremene razlike povezane s ulaganjem u ovisne poduzetnike, podružnice, pridružene poduzetnike i zajedničke pothvate odgođena porezna obveza se priznaje osim u dijelu koji su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

    a. matica, ulagatelj i pothvatnik je u mogućnosti kontrolirati vrijeme ukidanja privremenih razlika; i

    b. vjerojatno je da se privremene razlike neće ukinuti u predvidivoj budućnosti.

Stavke vremenskih razgraničenja koje se odnose na unaprijed plaćene troškove početno se mjere u visini plaćenog iznosa.

Stavke koje se odnose na nedospjelu naplatu prihoda početno se mjere po fer vrijednosti naknade koja se očekuje primiti ili potraživanja koje se očekuje priznati.

Stavke koje se odnose na odgođeno plaćanje troškova početno se mjere po fer vrijednosti očekivanog izdatka ili obveze.

Stavke koje se odnose na prihod budućeg razdoblja početno se mjere u iznosu koji je jednak primljenim iznosima ili priznatim potraživanjima.

Na svaki sljedeći datum bilance, stavke vremenskih razgraničenja priznaju se u iznosu koji je jednak početno priznatom iznosu umanjenom za dio koji se priznaje kao:

    a. prihod ili rashod tekućeg razdoblja ukoliko se radi o unaprijed plaćenim troškovima ili prihodima budućeg razdoblja;

    b. potraživanje ili obveze ukoliko se radi o nedospjeloj naplati prihoda ili odgođenom plaćanju troškova.

U slučaju kada su za dio unaprijed plaćenih troškova ili prihoda budućeg razdoblja ispunjeni uvjeti priznavanja u računu dobiti i gubitka, za taj dio se smanjuje vrijednost unaprijed plaćenih troškova ili prihoda budućeg razdoblja priznatih u bilanci i povećava iznos prihoda ili rashoda u računu dobiti i gubitka.

U slučaju kad su za dio nedospjele naplate prihoda ili odgođenog plaćanja troškova ispunjeni uvjeti za priznavanje u okviru potraživanja ili obveza, za taj dio se smanjuje vrijednost nedospjele naplate prihoda ili odgođenog plaćanja troškova i povećava iznos potraživanja ili obveza. Ove transakcije utječu samo na promjenu strukture bilance.

Ako za neki prihod budućeg razdoblja dođe do promjene očekivanog iznosa budućih prihoda za taj iznos treba umanjiti odgođene prihode priznate u bilanci.

Odgođene porezne obveze i odgođenu poreznu imovinu treba naknadno mjeriti iznosom koji je jednak početno priznatom iznosu umanjenom za ukinute privremene razlike i usklađene za efekte koji proizlaze iz promjena poreznog zakonodavstava i drugih primjena kako bi odražavale porezne posljedice koje bi mogle nastati iz načina na koji poduzetnik očekuje, na datum bilance, povrat ili podmirenje knjigovodstvenih iznosa njegove imovine ili obveza.

Kod financijskog najma, priznavanje financijskog prihoda treba se temeljiti na osnovici koja odražava konstantnu periodičnu stopu povrata na neto ulaganje najmodavca koje se odnosi na financijski najam.

Najmodavac nastoji rasporediti financijski prihod tijekom razdoblja najma na sustavnoj i racionalnoj osnovi. Ovaj raspored prihoda temelji se na modelu koji odražava konstantnu periodičnu stopu povrata na neto ulaganje najmodavca koji se odnosi na financijski najam. Naplaćene najamnine koje se odnose na obračunsko razdoblje, bez troškova za usluge, povezuju se s bruto ulaganjem u najam kako bi se smanjila glavnica i nezarađeni financijski prihod.

            Prihodi

Prihod je povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza, kada ti priljevi imaju za posljedicu povećanje kapitala, osim povećanja kapitala koje se odnosi na unose od strane sudionika u kapitalu.

Prihodi proistječu iz redovne aktivnosti društva. U prihode ulazi i nerealizirana dobit (prihod).

Prihodi nastaju iz transakcija i poslovnih događaja, a svrstani su u:

►poslovne prihode

►financijske prihode

►nerealiziranu dobit (prihod)

►ostale – izvanredne prihode.

Prihod se priznaje kada je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi ulaziti kod poduzetnika i kada se koristi mogu pouzdano izmjeriti.

Kod formiranja prihoda s naslova pružanja usluga, u slučaju da se transakcija i poslovni događaji mogu pouzdano procijeniti društvo prihod priznaje prema stupanju dovršenosti transakcije i događaja do datuma bilance. Ishod transakcije i događaja može se pouzdano procijeniti u slučaju kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

– iznos prihoda, može se pouzdano izmjeriti,

– vjerojatno je da će ekonomske koristi povezane s ovom transakcijom i poslovnim događajem pritjecati kod poduzetnika,

– stupanj dovršenosti transakcija može se pouzdano izmjeriti i

– nastali troškovi ove transakcije i poslovnih događaja kao i troškovi dovršavanja događaja i transakcije mogu se pouzdano izmjeriti.

Za prihod od pružanja usluga koristi se metoda stupanja dovršenosti po kojoj se prihod priznaje u obračunskom razdoblju u kojem je usluga pružana.

Kada se ishod transakcije i poslovnog događaja u svezi pružanja usluga, ne može pouzdano procijeniti, prihod se priznaje samo u visini priznatih rashoda koji su nadoknadivi.

Kada se proizvodi prodaju ili usluge pružaju u zamjeni za neslične proizvode ili usluge, ta se zamjena odnosno transakcija priznaje kao prihod. Taj se prihod mjeri po fer vrijednosti primljenih roba ili usluga usklađenoj za iznos transferiranog novca ili novčanih ekvivalenata.

Prihode od kamata, tantijema i dividendi priznaju se ako:

– je vjerojatno da će ekonomske koristi povezane s transakcijom i poslovnim događajem pritjecati kod poduzetnika i

– iznos prihoda može se pouzdano izmjeriti.

Prihod treba mjeriti po fer vrijednosti primljene naknade ili potraživanja. Naknada je u većini slučajeva u obliku novca ili novčanih ekvivalenata. Iznos prihoda koji proizlazi iz neke transakcije i poslovnog događaja obično se određuje sporazumno između poduzetnika i kupca ili korisnika imovine.

            Rashodi

Rashodi  su smanjenja ekonomskih koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza što za posljedicu ima smanjenje kapitala, osim onog u svezi s raspodjelom sudionicima u kapitalu.

Rashodi koji nastaju iz transakcija i poslovnih događaja,  svrstani su u:

► poslovne rashode

► financijske rashode

► nerealizirane gubitke (rashode)

► ostale – izvanredne rashode.

Rashodi se priznaju u računu dobiti i gubitka kada smanjenje budućih ekonomskih koristi proizlazi iz smanjenja imovine ili povećanja obveza i koje se može pouzdano izmjeriti. To znači da se priznavanje rashoda pojavljuje istodobno s priznavanjem povećanja obveza ili smanjenja imovine.

Rashodi se priznaju u računu dobiti i gubitka na temelju izravne povezanosti između nastalih troškova i određene stavke prihoda. Ovaj proces se obično naziva sučeljavanje rashoda s prihodima, uključuje istodobno ili kombinirano priznavanje prihoda i rashoda koji proizlazi izravno ili zajednički iz istih transakcija ili drugih događaja; primjerice, razni elementi rashoda koji čine trošak prodanih proizvoda priznaju se istodobno kad i prihod od prodaje proizvoda.

Rashod se odmah priznaje u računu dobiti i gubitka kada neki izdatak ne stvara buduće ekonomske koristi, ili u razmjeru u kojem buduće ekonomske koristi nisu takve, ili su prestale biti takve, da se kvalificiraju za priznavanje u bilanci kao imovina.

Rashod se također priznaje u računu dobiti i gubitka u onim slučajevima kada je obveza nastala bez priznavanja imovine, primjerice kada se pojavi obveza po garanciji za proizvod.

Društvo će u Računu dobiti i gubitka u okviru poslovnih rashoda iskazati najmanje sljedeće pozicije:

    a. materijalni troškovi

        i. troškovi sirovina i materijala

        ii. troškovi prodane robe

        iii. ostali vanjski troškovi (troškovi usluga)

    b. troškovi osoblja

        i. nadnice i plaće

        ii. troškovi poreza, socijalnog i mirovinskog osiguranja i drugo

    c. amortizacija

    d. vrijednosno usklađivanje dugotrajne imovine

    e. vrijednosno usklađivanje kratkotrajne imovine

    f. rezerviranja troškova i rizika

    g. ostali troškovi poslovanja.

Rezerviranje troškova i rizika priznaje se kao rashod kada poduzetnik ima obvezu neodređenog vremena ili/i iznosa. Rezerviranje treba priznati ako, i samo ako:

    a. poduzetnik ima sadašnju obvezu (zakonsku ili izvedenu) kao rezultat prošlih događaja,

    b. je vjerojatno da će podmirenje obveza zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi, i

    c. se iznos obveze može pouzdano procijeniti.

Budući poslovni gubici ne priznaju se kao rezerviranja. Međutim, ako poduzetnik ima štetni ugovor, sadašnja obveza prema tom ugovoru treba se priznati i mjeriti kao rezerviranje.

Rezerviranja za restrukturiranje priznaju se samo kad poduzetnik:

    a. ima detaljan formalni plan restrukturiranja koji sadrži najmanje sljedeće:

        i. poslovanje ili dio poslovanja na koje se odnosi,

        ii. glavne lokacije na kojima se provodi,

        iii. lokaciju, funkciju i približan broj zaposlenih koji će primiti naknadu zbog prestanka rada,

        iv. izdatke koji će nastati; i

        v. kada će plan biti proveden; i

    b. započinjanjem provedbe toga plana ili objavom njegovih glavnih značajki onima na koje on utječe nastaju kod njih opravdana očekivanja da će se restrukturiranje provesti.

Iznosi rezerviranja za restrukturiranje uključit će samo izravne izdatke koji proizlaze iz restrukturiranja, a to su:

    a. izdaci nužno uvjetovani restrukturiranjem; i

    b. izdaci koji nisu povezani s uobičajenim aktivnostima poduzetnika.

Iznos priznat kao rezerviranje treba biti najbolja procjena izdataka potrebnih za podmirivanje sadašnje obveze na datum bilance. Pri tome je potrebno u obzir uzeti rizike i neizvjesnosti koji su neminovni kod mnogih događaja i okolnosti.

Ako je učinak vremenske vrijednosti novca značajan, iznos rezerviranja treba biti sadašnja vrijednost očekivanih izdataka potrebnih za podmirivanje obveze. Pri tome, diskontna stopa (ili stope) treba biti stopa (ili stope) prije poreza, koja odražava tekuću tržišnu procjenu vremenske vrijednosti novca i rizika specifičnih za obvezu. Diskontna stopa(e) neće odražavati rizike za koje su korigirane procjene budućih novčanih tokova.

Pri utvrđivanju iznosa rezerviranja neće se uzeti u obzir dobici od očekivanog otuđenja imovine.

Ako se očekuje da će neke ili sve izdatke potrebne za pod­mirivanje rezerviranja nadoknaditi druga strana, naknada se treba priznati samo, i isključivo, kada je gotovo sigurno da će se naknada primiti ako poduzetnik podmiri obvezu. S ovom se naknadom treba postupati kao s odvojenom imovinom. Priznati iznos naknade neće prelaziti iznos rezerviranja. U računu dobiti i gubitka može biti prikazan rashod u vezi s rezerviranjem umanjen za priznat iznos naknade.

Rezerviranja treba pregledati na svaki datum bilance i uskladiti ih tako da odražavaju najbolju tekuću procjenu. Ako više nije vjerojatno da će podmirivanje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi, rezerviranje se treba ukinuti. Pri tome treba voditi računa da se rezerviranje treba ukinuti samo za izdatke za koje je rezerviranje izvorno priznato.

Društvo će u Računu dobiti i gubitka prikazati financijske rashode grupirane kao:

a. kamate, tečajne razlike i slične troškove iz odnosa s povezanim poduzetnikom, i

b. kamate, tečajne razlike i slične troškove iz odnosa s nepovezanim poduzetnikom.

Troškovi posudbe mogu uključiti:

    a. kamate na prekoračenja na bankovnom računu, kratkoroč­ne i dugoročne posudbe;

    b. amortizaciju diskonta ili premije vezane na posudbu;

    c. amortizaciju pomoćnih troškova koji nastaju s svezi s aranžmanima posudbe;

    d. financijske troškove financijskog najma;

    e. tečajne razlike nastale posudbama u stranoj valuti, u iznosu u kojem se smatraju usklađivanjem troškova kamata.

            Kapital

Kapital je vlastiti izvor financiranja imovine izračunava se kao ostatak imovine društva nakon odbitka svih njegovih obveza.

Kapital se sastoji od: upisanog kapitala, kapitalnih rezervi, revalorizacijskih rezervi, rezervi iz dobiti, zadržane dobiti ili prenesenog gubitka te dobit ili gubitka tekuće godine.

S obzirom da kapital predstavlja ostatak imovine poduzetnika nakon odbitka svih obveza, kapital se priznaje u neposrednoj povezanosti s priznavanjem imovine i obveza.

Kod sastavljanja početne bilance sukladno HSFI, društvo će provjeriti treba li  komponente kapitala, na koju oni imaju učinak. Usklađivanje će se provesti na zadržanoj dobiti

Značajne pogreške prethodnog razdoblja će se  ispraviti retroaktivnim prepravljanjem početnog stanja imovine, obveze i kapitala za najranije prezentirano razdoblje. Navedeno prepravljanje provodi se u slučaju kada je izvedivo odrediti učinak pogreške.

Kapital se mjeri u financijskim izvještajima ovisno o mjerenju pojedinih vrsta imovine i obveza koje utječu na promjenu kapitala.

Događaji nakon datuma bilance

To su oni događaji koji imaju povoljne ili nepovoljne posljedice, a koji su nastali između datuma bilance i datuma na koji je odobreno izdavanje financijskih izvještaja. Razlikuju se dvije vrste događaja:

a) događaji koji potvrđuju okolnosti koje su postojale na datum bilance (događaji nakon datuma bilance koji zahtijevaju usklađivanje)

b) događaji koji potvrđuju okolnosti koje su nastale nakon datuma bilance (događaji nakon datuma bilance koji ne zahtijevaju usklađivanje).

Financijski izvještaji će se uskladiti u sljedećim slučajevima:

    a) sudska presuda donesena nakon datuma bilance potvrđuje da je na datum bilance postojala sadašnja obveza.

    b) primitak nove informacije nakon datuma bilance koja upućuje na to da je vrijednost nekog sredstva na datum bilance bila umanjena ili da je iznos prethodno priznatog gubitka od umanjenja toga sredstva potrebno uskladiti.

    c) otkrivanje prijevare ili pogrešaka zbog kojih su financijski izvještaji neispravni.

Financijski izvještaji se neće usklađivati u slučajevima pada tržišne vrijednosti ulaganja između datuma bilance i datuma na koji je odobreno izdavanje financijskih izvještaja obzirom da pad tržišne vrijednosti obično nije povezan s okolnostima koje su postojale na datum bilance.

U bilješkama će se objaviti svi značajni događaji koji ne zahtijevaju usklađenje, kao što su primjerice::

    a) značajno poslovno spajanje nakon datuma bilance ili prodaja značajnog pridruženog poduzetnika

    b) objavljivanje plana prestanka poslovanja

    c) značajne nabavke imovine, iznos imovine koja se drži za prodaju, odnosno koja će se prestati koristiti u poslovanju, drugi oblici otuđenja imovine ili izvlaštenja značajne imovine koje provodi vlada

    d) najava ili početak provedbe značajnog restrukturiranja

    e) neuobičajeno velike promjene cijena imovine ili valutnih tečajeva nakon datuma bilance

    f) promjene poreznih stopa ili poreznih zakona koji su stupili na snagu ili su objavljeni nakon datuma bilance a koji značajno utječu na tekuću i odgođenu poreznu imovinu i obveze

    g) preuzimanje značajnih obveza ili nepredviđenih obveza, primjerice, izdavanjem značajnih jamstava i

    h) početak značajnog sudskog postupka koji je isključivo posljedica događaja nastalih nakon datuma bilance.

Računovodstvene politike

Računovodstvene politike primijenjene pri sastavljanju financijskih izvještaja, i važne za njihovo razumijevanje, te će ih društvo objaviti u bilješkama.

U određivanju treba li se određena računovodstvena politika objaviti, menadžment razmatra hoće li takvo objavljivanje pomoći korisnicima u razumijevanju načina na koji su transakcije i poslovni događaji utjecali na izvještenu financijsku uspješnost i financijski položaj. Objavljivanje određene računovodstvene politike je naročito korisno kada su te politike izabrane između alternativa dopuštenih u Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja. Svaki poduzetnik razmatra prirodu svojih djelatnosti i politike koje bi korisnik njegovih financijskih izvještaja mogao očekivati da se objave za tu vrstu poduzetnika. Računovodstvena politika može biti važna čak i ako prikazani iznosi za tekuće i prethodno razdoblje nisu značajni.

Promjene računovodstvenih politika

Kada  promjena računovodstvenih politika bude posljedica promjene standarda, društvo će u razdoblju promjene objaviti:

    a. naziv Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja, i da je promjena računovodstvene politike obavljena u skladu s Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja,

    b. vrstu promjene računovodstvene politike,

    c. za tekuće razdoblje i svako prezentirano ranije razdoblje, u mjeri u kojoj je izvedivo, iznos usklađivanja za svaku stavku financijskog izvještaja na koju ima učinak

    d. iznos usklađivanja koji se odnosi na razdoblja prije prezentiranih, u mjeri u kojoj je to izvedivo, i

    e. ako je neizvediva retroaktivna primjena, okolnosti koje su stvorile takve uvjete, te opis kako i od kada su bile primijenjene promjene računovodstvene politike.

Ova objavljivanja ne treba ponavljati u financijskim izvještajima kasnijih razdoblja.

Kada se bude radilo o dobrovoljnoj promjeni računovodstvene politike, društvo će u razdoblju promjene objaviti:

    a. vrstu promjene računovodstvene politike i razloge zbog kojih primjena nove računovodstvene politike pruža pouzdane i važnije informacije,

    b. za tekuće razdoblje i svako prezentirano ranije razdoblje, u mjeri u kojoj je izvedivo, iznos usklađivanja za svaku stavku financijskog izvještaja na koju ima učinak,

    c. iznos usklađivanja koji se odnosi na razdoblja prije prezentiranih, u mjeri u kojoj je to izvedivo, i

    d. ako je neizvediva retroaktivna primjena, okolnosti koje su stvorile takve uvjete, te opis kako i od kada su bile primijenjene promjene računovodstvene politike.

Ova objavljivanja ne treba ponavljati u financijskim izvještajima kasnijih razdoblja.

Društvo će objaviti:

    a. vrstu pogreške prethodnog razdoblja,

    b. u mjeri u kojoj je izvedivo, iznos ispravka za svaku stavku financijskog izvještaja na koju ima učinak,

    c. iznos ispravka na početku prezentiranog najranijeg prethodnog razdoblja, i

    d. ako je neizvedivo retroaktivno prepravljanje za određeno prethodno razdoblje, okolnosti koje su stvorile takve uvjete, te opis kako i od kada su bili napravljeni ispravci pogrešaka.

Ova objavljivanja ne treba ponavljati u financijskim izvještajima kasnijih razdoblja.

            Donošenjem ovih računovodstvenih politika društvo je postavilo temelje za knjiženja koja su osnovu našla u Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, te se eventualno ne navedene pozicije upućuju knjižiti po njihovim odredbama.